Propovijed

za ljude s vrećicama na glavama

- razgovor s velečasnim Billyjem/Billom Talenom

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen

listopad 2004.

LOS ANGELES - Velečansi Billy i njegova Crkva Za Obustavu Kupovine svojevrsni su fenomen američke alternativne kulture. Osnovani devedesetih godina u New Yorku danas okupljaju skoro pedesetak entuzijasta iz svijeta kazališta, glazbe i socijalnog aktivizma koji organiziraju performanse usmjerene protiv bezumnog konzumerizma i agresivnih nadnacionalnih korporacija. Dok ih promatrate u njihovim križarskim pohodima imate osjećaj da gledate jedan od onih iscrpljujućih religioznih tv-programa gdje sve vrvi od bombastičnih biblijskih citata, glasnih uzdaha kajanja iz publike, srcedrapajućih himni i čudotvornih izlječenja. S tom razlikom što je poruka potpuno drugačija: Prestanite kupovati, prestanite financirati korporativna čudovišta! Umjetni plavušan, svećenik Billy duhovni vođa pokreta zapravo je sredovječni dramaturg, Bill Talen koji je u New York došao u potrazi za poslom da bi uskoro po vlastitom priznanju shvatio kako je Broadway postao Las Vegas, potpuno udaljen od bilo kakvih umjetničkih aspiracija i vrijednosti. Prvi preduvjet za osnivanje Crkve za Obustavu Kupovine time je bio zadovoljen. Istjerujući vraga iz trgovačkih lanaca i budeći kupce iz potrošačkog transa, Billy i njegova družina putuju po SAD-u, a koliko su traženi najbolje govori podatak da nude posebne aranžmane za posjete sveučilištima. U svom posljednjem prepadu velečasni Billy je udario na podružnicu Starbucksa, diljem svijeta raširenog lanca kafića zbog čega mu je sudski zabranjeno doći na bliže od 230 metara od bilo kojeg Starbucksa u Kaliforniji. Cijeli sudski proces započeo je nakon što je velečasni optužen za pokušaj spolnog odnosa s blagajnom u kafiću. Na svom web-sajtu www.revbilly.com velečasni nudi i scenarije koji se mogu upotrijebiti za sabotiranje Starbucksa. U jednom od njih bivši zatvorenik pada u histeriju kada na policama kafića otkrije čokoladne bombone koje je pakirao u zatvoru, dok u drugom dvoje zaljubljenih prekida svoje izljeve ljubavi porukama sponzora koji su financirali njihovu vezu.

Ovo je razgovor s Billom Talenom i njegovim alter egom, velečasnim Billyjem (ne nužno tim redoslijedom).

Kako i kada je nastala ideja Crkve Za Obustavu Kupovine?

Kompanija Disney predvođena Mickey Mouseom preuzimala je Times Square gdje sam živio kasnih devedesetih. Konzumerizam je tada bio nasilan, policajci su trpali u zatvore lokalne tipove koji budući da nisu odgovarali određenom profilu nisu mogli kupovati stvari na kredit. Samo je potrošačima, turistima bilo dozvoljeno slobodno šetati novim i potpuno vanzakonskim trgovačkim centrom pod otvorenim nebom što je tzv. New Times Square.

Ideja granice je uvijek bila važna za američki narod. Na nesreću, uvijek su postojali oni koji su bili s druge strane te granice. Danas se čini da smo svi mi Indijanci u smislu da je naš način života ugrožen od američkog načina života. Čini se da Amerikanci uvijek žele više, ali može li se danas imati više?

Transnacionalne korporacije prisvojile su ono što je značilo biti Amerikanac, impuls za putovanjem, za širenjem, za ubijanjem, uspostavljanjem novih vrijednosti, mahanjem zastave i kretanjem dalje. Nisu Amerikanci ti već ova čudovišta koja stvaraju lažne velike osobe. Njihova sjena nas zamrzava, naša tijela postaju njihov novi kontinent. No mi smo ti koji uvijek imaju više i to je razlog zbog kojeg oni neće uspjeti. Naša tijela su veliki nepregledni kontinenti koje avanturisti nikako ne mogu prijeći. Oni će se utopiti u našoj širini - mi uvijek imamo više i ono što nam na kraju ostane užgat će čudovišta u njihovom vlastitom jezeru vatre.

Ako je religija opijum za narod, što bi onda bila Crkva Za Obustavu Kupovine?

Mi jednostavno kažemo da ćete ako se odmaknete od proizvoda pronaći čudnovate i prekrasne dijeliće priče, kromosomske kupone, blještave komadiće metala, stare fotografije s potpisima zaboravljenih zvijezda countryja - sve ovo čini kovitlac koji prolazi vašim tijelom. To je nalik smeću koje leti po cesti na vas i spašava vas praznine. S druge strane, organizirane religije su samo još jedan transnacionalni trgovački lanac. Mi ih ne trebamo.

Zašto koristite religiozni ili parodirano religiozni pristup u borbi protiv konzumerizma i velikih korporacija? Što to govori o duhovnosti Amerikanaca, da li je i ona postala žrtva zlih sila trgovine?

Mi nikada ne koristimo riječ "duhovno" jer su nam je ukrali mračni razbojnici koji nikada ne napuštaju televizijski ekran. Nikada ne koristimo riječ "religiozno" jer su Papa i Mickey Mouse ista stvar, obojica poručuju: "Ja nisam ništa sam po sebi, ja samo činim ono što me vi tjerate činiti." Kada koristimo riječ Bog, izgovaramo je iznutra prema van, sa šalom na svakom kraju - to je naša pancirka.

Kakva vrst demona je Starbucks? Što ljudi tamo kupuju sa šalicom kave?

Uz šalicu kave s mlijekom koja košta četiri dolara kupujete deluxe color film o ženi koja ustaje u pet u jutro i odlazi na polje kave zajedno sa svojom djecom, a vraća se kući u osam na večer sa svoja četiri dolara. Njezina se djeca  vuku za njom u iščekivanju ta četiri dolara, bez škole ili zdravstvene skrbi, čekajući nevidljivu ruku kapitalizma da ih odvuče u izgnanstvo u Ameriku na poslove čistača ili prostitutki. Ali ovdje, u ovoj zemlji mi vjerujemo da je kupiti kavu s mlijekom od četiri dolara jednako kratkom razgovoru sa Sartreom ili Charleyem Mingusom (jazz kompozitor i basist).

Što je potrebno da bi se istjeralo vraga iz američkog društva? Postoji li nešto što se ne može kupiti ili prodati? Zašto Amerikanci vjeruju da stvari koje se ne mogu kupiti nije vrijedno imati?

Amerikanci su trenutno pod utjecajem ogromnog hipnotičkog transa na kojeg su sami pristali. Teško je i zamisliti da bi stotine milijuna ljudi moglo biti hipnotizirano do te mjere da se zajedno pokreću  poput sinkroniziranih plivača. Mi sjedimo u prometnim zastojima, stojimo u redovima, spavamo obasjani treperavim svjetlom tv-ekrana. Teško je zamisliti da se to tako bezočno radi s toliko mnogo ljudi. To je kao da cijelu Crvenu armiju uhvati napad smijeha od kojega bi se kotrljali po stepi. Buđenje Amerikanaca bit će vrlo bolno i sve što će oni u stanju biti reći bit će: Wow! Koju god odjeću nosili ona im iznenada neće pristajati, njihovi će se roditelji pretvoriti u male kocke, a svi oni daleki horizonti u koje im se činilo da su zurili pretvorit će se u ruku mrtve holivudske zvijezde stisnute oko njihovog grla.

U svojim propovijedima naglašavate važnost malog poduzetništva. Što bi bilo dobro poduzetništvo u odnosu na loše?

Dobro poduzeće je ono u kojem vlasnik sjedi u dnu trgovine poput Bude ili gatare ili uobraženog bespolnog siročeta koje vas kada ušetate unutra i pokušate biti samo mušterija odmah napadne s pričama.

Postoji li Bog Koji Nije Proizvod? Ako postoji, zašto dopušta postojanje korporacija?

Bog Koji Nije Proizvod odgovorit će na vaše pitanje ako joj se molite bez loga na vašem tijelu.

Nisu li i korporacije osobe? Odgovaraju li one na ljubav? Na što uopće odgovaraju? Često ljudi unutar njih govore da su bespomoćni, govore da sve što rade čine za dobrobit dioničara. Ali ne dišu li i dioničari, ne piju li vodu, ne hodaju li na suncu, ne oboljevaju li i oni od raka jednako kao i mi ostali?

Američki eksperiment uključivao je zbacivanje s trona starih europskih monarhija koje su zadržavale za sebe sva prava i dijelile privilegije. Umjesto njih, građani kao pojedinci preuzeli su sva prava dijeleći privilegije preko vlade. Crkve, obitelji, vojske i sve ostale grupe dobivale su privilegije direktno od građana. Korporacije su se nekako izborile za svoj status osoba, premostile su uobičajenu proceduru dobivanja privilegija preko podmićivanja sudova i vlasti. Sada nas opsjeda to nedoraslo čudovište, taj Neron s taktičkim bombarderom, koji ima neutaživu i nemoralnu glad za svijetom poput nijedne druge osobe.

Čija je odgovornost donijeti nove vrijednosti američkom narodu sada kada je očigledno da nijedna institucija prava ili religije ne želi na sebe preuzeti taj zadatak?

Moja i vaša. Kroz našu neustrašivu "uzvišenu zbunjenost" tražimo promjenu, aleluja!

Koja je moć mikrogeste? Da li uopće djeluje?

Da li djeluje? Mora djelovati. Jučer sam propovijedao u Starbucksu. Danas sam recitirao Ustav na mjestu gdje su stajali newyorški Blizanci. Neki su se ljudi zgražali, ali su neki pokazali znatiželju. Zanima me kakav utjecaj takvi prekidi u vlasništvu, takvi nametnuti snovi imaju sada na njihove misli.

Zašto su Amerikanci sposobni nositi se s ozbiljnim pitanjima samo onda kada ih se prezentira kroz humor? Veliki broj mladih Amerikanaca vijesti saznaje gotovo isključivo kroz programe poput The Daily Show-a (parodija dnevno-političkih emisija). Jedina postojeća kritika sistema u mainstream medijima dolazi od komičara poput Conana O'Briena ili Jay Lenoa (dobro, ne baš Jay Lenoa). Kada su Amerikanci postali tako osjetljivi da im se istina mora zašećeriti kako bi je progutali? Koja je razlika u vašem pristupu? Vi također nasmijavate ljude. Čini li vam se da vaše propovijedi djeluju kada ljudi reagiraju smijehom?

Smijeh nije samo jedna stvar. Publika uzdiše, hihoće se, gubi dah, a ponekad reagira i dubokom tišinom. Vaše pitanje postavlja jednostavnu dihotomiju koja ne odgovara stvarnosti. Humor nije samo jedna stvar.

Koja je odgovornost građana Amerike prema građanima Hrvatske, Brazila, Japana ili obrnuto? Zašto se Amerikanci osjećaju odvojenim od ostatka svijeta? Ako bi upotrijebili svoje atomske bombe, jednako kao što svako jutro pokreću tristo milijuna svojih automobila, ne bi li digli sebe u zrak zajedno s nama ostalima?

Vaše pitanje podrazumijeva postojanje statičnog Amerikanca. Postojanje tipa. Velečasni kaže, ne svrstavaj nikoga u tipove, ljudi su u stvarnosti mnogo složeniji. Postoji dobra kuhinja u Engleskoj, dobro vrtlarstvo u Francuskoj, a mnogi Amerikanci kao i mnogi Izraelci kao i mnogi Nijemci četrdesetih godina prošlog stoljeća  ne zadovoljavaju u potpunosti tip koji smo stvorili od naših izmišljenih boli. Mirovni pokreti postoje svuda i sve što trebamo je povezati se.

Što bi velečasni poručio građanima Hrvatske koji su u opasnosti da slijede američki san? Što bi Bill Talen poručio građanima Hrvatske koji žele učiniti nešto glede načina na koji se svijet danas vodi? Što oni mogu učiniti?

Znam što mislite pod terminom američki san. Mislite na transnacionalne korporacije koje mogu biti i nizozemske ili japanske. Ali često američke imitacije Jamesa Deana nastupaju u njihovim reklamama. Američki san koji je utjelovljen u Prvom amandmanu Ustava, pravi američki san, je vjera u ljepotu individualne ekscentričnosti, vrijednost lokalizma, i duha koji se neizbježno izdiže u nama kada se uskrati vlast pojedinačnim diktatorima. Ako se previše posjetite ideji grabežljivog Amerikanca dolazite u opasnost da je imitirate u svom otporu. Kao što kaže pjesma, dio otpora je "naučiti da se zaboravi".

Koja je vaša poruka Georgeu W. Bushu?

Dio mene želi te vječno voljeti. Dio mene želi te ubiti iz ljubavi prema drugima.

Koja je vaša poruka Johnu Kerryju?

Bio si važan 1970. godine i to nije loše. Mnogi od nas samo gledaju.

Koja je vaša poruka prosječnom građaninu Amerike? Za koga bi trebao glasati kada ne postoji alternativa?

U tome je stvar. Ne postoji alternativa. Zato napravimo je. Počnimo spašavanjem naših kvartova. Zdrav kvart je radikalna stvar u SAD-u. Gdje je obilje originalne kulture mir ima priliku.

Što bi bilo idealno društvo prema Billu Talenu? Što bi se u tom društvu dogodilo s velečasnim Billyjem?

Idealna društva su opasna stvar. 'Ajde da vam ispričam priču...