Pogled kroz rešetke

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen

rujan 2004.

LOS ANGELES - Već više od dvije godine Guantanamo, američka vojna baza na Kubi, je crna rupa ljudskih prava i sloboda za stotine pripadnika 40 različitih nacionalnosti, mahom uhićenih pri okupaciji Afganistana. Slike iz iračkog Abu Ghraiba obišle su svijet, izazvavši «konsternaciju» političkog vrha, ali ne i odustajanje američke obavještajne zajednice od srednjovjekovnih metoda iznuđivanja informacija. Tako su ovaj tjedan iz Mosula stigli izvještaji o "Discu", novom izrazu prijateljstva prema iračkom narodu, kazamatu u kojem se zatvorenici osim redovnog batinanja izlažu i mučenju zaglušujućom zapadnjačkom glazbom. No kakva je stvar kod kuće, u "zemlji slobodnih i domu hrabrih"?

Radovi na obnovi Bastille u SAD-u su u posljednje vrijeme ubrzani. Najbolji dokaz za to je najveće ikada masovno uhićenje u povijesti ove zemlje koje se dogodilo u New Yorku za vrijeme trajanja Republikanske konvencije. Gotovo 2000 prosvjednika poput stoke je zatvoreno na doku 57 u zato posebno nepripremljenom bivšem lučkom skladištu. U prljavštini, izloženi ostacima potencijalno opasnih kemikalija i azbesta uz minimalne higijenske uvjete stotine protivnika "bušizma" provelo je i daleko duže od zakonski dozvoljenih 24 sata čime je ovaj na brzinu sklepani zatvor zaslužio ime Guantanamo na Hudsonu.

Danas, pod Georgom W. Bushom SAD je zemlja s najvećim brojem zatvorenika na svijetu. Amerikanci čine tek 5% svjetske populacije, ali se mogu pohvaliti da su pod ključ strpali 25% zatvorenika u svijetu. Njih preko 2 milijuna drži se u 3200 zatvora. Od toga, desetine tisuća služi kaznu u potpunoj izolaciji zatvorskih samica, dok 3600 čeka izvršenje smrtne kazne.

Dakle, kada se malo bolje pogleda postaje jasno da je američki san za nekolicinu moguć samo uz aparat masovne represije. Program koji slijedi američka vlast najjasnije se očituje u zloglasnom Patriot Actu, zakonu donesenom samo 45 dana nakon napada na New York i Pentagon 2001. Taj je zakon proširio definiciju domaćeg terorizma tako da se pod nju može svrstati svako slobodno izražavanje ili udruživanje građana koje nudi alternativu vladajućoj strukturi. Uz to, dopustio je da se ne-državljani mogu neograničeno dugo zadržati u zatvoru bez podizanja bilo kakve optužnice. U akt ulazi i kontrola bez naloga knjiga koje građani posuđuju u knjižnicama i tzv. «sneak and peak» taktika - pretraživanje bez upozorenja imovine i računala osoba, snimanje telefonskih razgovora, praćenje e-maila te upadanje u financijske i edukacijske podatke.

Daleko od toga da je ostao samo na papiru, Patriot Act ima i svoje brojne direktne žrtve.

Farouk Abdel Muhti, 57-godišnji palestinski borac za slobodu iz New Yorka dvije je godine, točnije od travnja 2002. proveo u zatvoru. Njegov stan je pretražen bez naloga. U zatvoru je podvrgavan iscrpljujućim ispitivanjima, uskraćivana mu je hrana, a dobar dio vremena proveo je  u samici.  Kada mu se zdravlje pogoršalo u bolnicu su ga vodili u lancima. Za cijelo to vrijeme nije bio osumnjičen ni za kakav zločin. U travnju ove godine konačno je pušten iz zatvora, ali samo da bi tri mjeseca kasnije umro od srčanog udara držeći govor na skupu Etičkog društva u Philadephiji.

Rafil Dhafir, liječnik i američki državljanin iračkog porijekla već je 19 mjeseci u pritvoru zbog kršenja embarga nad Irakom nametnutog još od prvog Zaljevskog rata. Dafir se tereti da je u sklopu projekta «Help The Needy» skupio milijune dolara pomoći u novcu i lijekovima te ih poslao u Irak. Ukoliko bude osuđen čeka ga skoro tristo godina zatvora i 14 milijuna dolara kazne. Šest puta mu je odbijena jamčevina. Dafir koji je svojevremeno bio na Sadamovoj crnoj listi te mu je prijetila smrt ako bi se ikada vratio u Irak, prvi je građanin SAD-a koji je zadržan u zatvoru zbog kršenja sankcija. U sklopu akcije protiv doktora Dhafira, FBI je ispitao ukupno 150 pretežno muslimanskih obitelji, a suđenje bi trebalo početi dvadeset i sedmog rujna ove godine.

Ono što je zajedničko Farouku Abdelu Muhtiju i Rafilu Dhafiru je činjenica da su obojica porijeklom s Bliskog Istoka. Trinaestog rujna ove godine Amnesty International objavio je izvještaj o tzv. rasnom profiliranju u kojem stoji da je od 11. rujna 2001. u SAD-u otprilike 32 milijuna ljudi bilo žrtvama diskriminacije na temelju  rase, religije ili zemlje porijekla. Maltretiranje po istim kriterijima može očekivati ukupno 87 milijuna Amerikanaca. Po tom izvještaju prije 11. rujna rasno profiliranje je često označavano kao «voziti i biti crn», dok se sada ta praksa točnije može karakterizirati kao «voziti, letjeti, hodati, prakticirati religiju, odlaziti u kupovinu ili ostajati kod kuće i biti crn, smeđ, crven, žut, musliman ili sa Srednjeg Istoka».

Rasna diskriminacija ostaje i dalje glavno oružje političke i policijske represije u Americi. Prema popisu iz 2000. crnci predstavljaju 12.3% stanovništva, ali istovremeno čine zastrašujućih 40% zatvorenika u američkim zatvorima. U dvadeset američkih država je udio crnaca u zatvoreničkoj populaciji više od pet puta veći nego udio crnaca u stanovništvu. Trenutno je više crnih muškaraca iza rešetaka nego što ih je na koleđima i univerzitetima.

Prema nedavnoj studiji Sveučilišta u Washingtonu najmanje jedna petina crnih muškaraca između dobi od 35 i 39 je prije svog 30-og rođendana provela neko vrijeme u zatvoru, a među onima koji nisu završili srednju školu taj omjer se podiže na jedan od dva. Na crnce otpada tek 12% ovisnika o drogama, ali oni predstavljaju 35% uhićenih za zlouporabu droga, 55% osuđenih i 75% zatvorenih za isti prekršaj.

Možda najpoznatiji crni politički zatvorenik u Americi je Mumia Abu Jamal. Ovaj novinar i član Crnih Pantera uhićen je 1981. u incidentu u kojem je usmrćen jedan policajac. Iako je sam Mumia Abu Jamal bio ustrijeljen i pretučen od strane policije, osuđen je za ubojstvo koje nije počinio i već 23 godine čeka izvršenje smrtne kazne.

Od 3600 zatvorenika osuđenih na smrt 1500 njih su crnci, dva posto su maloljetnici, a ima i mentalnih bolesnika. Od 1976. do danas smrtna kazna izvršena je nad 928 ljudi. 116 optuženika oslobođeno je kazne naknadnim DNK dokazima.

No osim kada se nalazi u zatvoru, američki građanin pod strogim je nadzorom i na slobodi, naročito ako se zalaže protiv trenutno vladajuće opcije. U tjednima prije Republikanske konvencije newyorška policija je identificirala 56 tzv. «primarnih anarhista» za čiji je dvadesetčetverosatni nadzor odvojeno po šest policajaca i jedan nadzornik, dakle skoro 400 policajaca. Mnoge druge aktiviste posjetili su agenti FBI-a raspitujući se ne pripremaju li možda počiniti kakva kriminalna djela u New Yorku.

Vjerojatno najbizarniji slučaj antiterorističke paranoje je uhićenje Stevena Kurtza, profesora umjetnosti na sveučilištu u Buffalu i Roberta Ferrela, profesora genetike na sveučilištu u Pittsburghu. Ovi znanstvenici i konceptualni umjetnici koji djeluju u sklopu Critical Art Ensemblea mogli bi zaglaviti na 20 godina u zatvoru zbog kršenja poštanskih propisa. No ono zbog čega su uhapšeni je njihova umjetnost. U svojim performansima koriste DNK, benigne bakterije i druge mikroorganizme kako bi ponukali javnost na debatu oko genetike i genetički modificirane hrane. Sve je započelo u svibnju ove godine kada je Kurtzova supruga umrla u snu od zatajenja srca. Kurtz je pozvao hitnu službu, ali su uskoro stigli i policajci. Željni dati svoj prilog ratu protiv terora zaplijenili su Kurtzovu čudnovatu zbirku bakterija nakon čega je cijeli slučaj predan FBI-u. Federalci su Kurtza zadržali u zatvoru bez podizanja optužnice, izolirali njegovo najuže susjedstvo te konfiscirali ne samo kompjutere, rukopise, umjetničke potrepštine nego i mrtvo tijelo njegove supruge. Uskoro se međutim pokazalo da je on ipak nije ubio, a s materijalom koji je posjedovao nije mogao ubiti niti bilo kga drugog. No umjesto da prizna svoju grešku FBI je «proizveo» optužbe za kršenje propisa o slanju biološkog materijala poštom.

U zemlji masovnog tržišta i masovne kulture masovna su i kršenja ljudskih prava.U glavnom gradu Kalifornije, Sacramentu samo u zadnje četiri godine 16.000 ljudi podvrgnuto je ilegalnoj praksi pretraživanja skidanjem do gola. Ured šerifa direktno je odgovoran za kršenje zakona iz 1984. kojim se zabranjuje takav ponižavajući tretman. Što se događalo? Nakon hapšenja, uhićenici su skidani do gola u grupama. Žene su prisiljavane da skidaju tampone te su ostavljane da gole krvare pred službenim kamerama. Borci za ljudska prava na sudu su konačno ove godine dokazali da je takav sraman postupak namjerno korišten u svrhu zastrašivanja dobivši u nagodbi 15 milijuna dolara odštete.

Ipak, uz svu požrtvovnost provoditelja zakona Amerikanci teško da se osjećaju dovoljno sigurnima. Zato im je prošli tjedan predsjednik darovao mogućnost da ponovno kupuju oružje namijenjeno isključivo vojnoj upotrebi. Naime, Bush je prije par tjedana odbio produžiti Clintonovu uredbu iz 1994. kojom se zabranjivala trgovina vojnim oružjem. Unatoč tome što je cijelog svog mandata tvrdio da se zalaže za zabranu, Bush je ovim činom osigurao glasove i donacije članova Nacionalne udruge za oružje (National Rifle Association),  udruženja koje je, da li slučajno, nastalo iste godine kada je zakonom zabranjen Ku Klux Klan. Bushova odluka izazvala je žestoke proteste policajaca koji će se prvi naći na nišanu novokupljenog oružja, a nema sumnje da će taj čin dovesti do porasta broja smrtnih slučajeva. Već sada godišnje od vatrenog oružja u Americi pogine preko 30 000 osoba.

Konačno, ili možda prije svega, tu je i ekonomski interes u održavanju policijske države. SAD je zemlja s najvećim brojem privatnih zatvora na svijetu. Upravo oni privređuju 30 do 40 milijardi dolara godišnje i zapošljavaju preko pola milijuna čuvara. Ako se zna da troškovi držanja u zatvoru za jednog zatvorenika mogu doseći i do 80 000 dolara godišnje, postaje jasno o kolikom je biznisu zapravo riječ. Stvar je u tome da svaki zatvorenik donosi vlasniku zatvora određenu subvenciju od države, ali još važnije zatvor prodaje zatvorenike poznatim kompanijama. Honda npr. plaća zatvorenicima koje uzima u najam 2 dolara na sat za posao koji bi kvalificiranim radnicima platila 20 ili 30 dolara na sat. Toys'R'Us koristi zatvorenike u skladištima jednako kao i Microsoft za koji pakiraju i otpremaju software. IBM ili Victoria's Secret u nekim su poslovima plaćali  zatvorenike s tek bijednih 11 centi po satu. Time je suvremena Amerika napravila puni krug natrag do legaliziranog ropstva. Neke su se savezne države dobro pobrinule da zatvori ne zjape prazni. Prema zakonu iz 1994. u Kaliforniji, Washingtonu ili Georgiji treći kriminalni prekršaj za redom, bez obzira uključuje li nasilje ili ne vodi na doživotnu robiju. Samo u Kaliforniji po tom zakonu na doživotnoj leži 40.000, a trenutno u Americi ima ukupno 130.000 zatvorenika osuđenih na doživotnu kaznu. 70% zatvorenika spadaju u najniži stupanj pismenosti. Usprkos tome, samo 1 na svaka 4 zatvora nudi osnovne programe obrazovanja odraslih. Takav sustav, zajedno s opsesivnom težnjom prema profitu i maksimalnoj kontroli doveo je do toga da je Amerika danas moralno potpuno bankrotirala. Dospjele kamate tog kraha plaćaju Iračani, Afganistanci, Južnoamerikanci, ali i građani Amerike koji ne dijele boju kože, religiju ili ideologiju s vladajućom vrhuškom. A novi računi još uvijek pristižu.

Guantanamo - http://www.globalsecurity.org/military/facility/guantanamo-bay_delta.htm

Critical Art Ensemble Defense Fund - http://www.caedefensefund.org