Navučeni na rat

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen

sječanj 2005.

LOS ANGELES – 20. siječnja ove godine vjerojatno će se pamtiti kao ključni datum sutona američke demokracije. Na taj dan krunu će (da li u trajno vlasništvo?) dobiti korporativni lobi koji posjeduje i kontrolira najveći dio onoga što se može posjedovati ili kontrolirati na ovom planetu. Inauguracija novog «starog» predsjednika SAD-a, Georga W. Busha zakazana za 20. siječnja u Washington D.C.-u bit će najskuplja u povijesti SAD-a. Za pokrivanje predviđenih troškova od oko 50 milijuna dolara, među ostalima «uskočili» su i Bushovi korporativni sponzori kao što su Exxon Mobil, vojni koncern Northrup Grunman, Nuclear Energy Institute, Occidental Petroleum i duhanski div Philip Morris. Skoro 40 federalnih agencija angažirano je oko logističkih priprema, a samo vojska procjenjuje da će sudjelovati s gotovo 10.000 pripadnika svih rodova što u ceremonijalnoj, što u sigurnosnoj ulozi. 250.000 karata za samu svečanost bit će podijeljeno Bushovim pristalicama koji će ujedno služiti kao živi zid između «najomiljenijeg» američkog predsjednika i najavljenih demonstracija. 2001. godine Georga Busha dočekale su tisuće nezadovoljnika i trula jaja. Ove godine u Washington dolaze stotine aktivističkih grupa s namjerom da organiziraju masovne prosvjede tijekom cijelog tjedna inauguracije.

Među njima su i oni koji smatraju da se Bush na mjesto 43. američkog predsjednika ponovno popeo izbornom prijevarom. Još 28. prosinca u Ohiou, državi u kojoj je odlučen predsjednik, a na zahtjev Zelene i Slobodarske stranke ponovno su prebrojani glasovi koji su pokazali da je Bush pobjedio s 118.457 glasova prednosti. Međutim, postoje indicije da je i u ovom prebrojavanju došlo do krupnih proceduralnih pogrešaka. Naime, Kenneth Blackwell, državni tajnik Ohioa i šef Bushove predsjedničke kampanje za tu državu navodno je izvršio pritisak na pojedine okruge kako bi ishod izbora ostao isti. Kao nedavno u Ukrajini, izlazne ankete na izborima u Ohiou pokazale su da je John Kerry imao prednost nad Bushom od 6% kod ženskih glasača i 2% kod muških glasača. Uz to, 93.000 glasova proglašeno je nevažećima jer ova država, među posljednjima u SAD-u, još uvijek koristi bušene kartice koje su Bushu «osigurale» mjesto u Bjeloj kući prije četiri godine na Floridi. Preko 155.000 građana Ohioa, mahom Afro-Amerikanaca bilo je prisiljeno glasati na privremenim glasačkim listićima koji također nisu ušli u konačni zbir čime je na najgori način oživljen duh Starog Juga.

Najbolji dokaz da sve nije čisto pokazuje prošlotjedno osporavanje izbornih rezultata na združenoj sjednici Senata i Kongresa. Predstavnica Kongresa, Stephanie Tubbs iz Ohioa i zastupnica u Senatu, Barbara Boxer iz Kalifornije odbile su povrditi rezultate izbora u Ohiou zbog ozbiljnog kršenja glasačkih prava, naročito pripadnika manjinskih zajednica. Podsjetimo, 2000. godine kada su crni zastupnici Kongresa pokušali osporiti rezultate izbora na Floridi ni jedan od senatora nije stao na njihovu stranu. Protest dviju zastupnica Demokratske stranke najvjerojatnije neće utjecati na same rezultate izbora jer za razliku od Ukrajine, u Americi se čini da nitko osim Georga Busha ne želi mjesto predsjednika. Njegov najozbiljniji protivnik, demokrat John Kerry priznao je poraz već drugi dan nakon izbora te se povukao u znakovitu šutnju s 50 milijuna dolara koliko mu je preostalo od njegove kampanje. I dok su građani u Ohiou, ali i mnogim drugim državama davali svjedočanstva o kršenju njihovih izbornih prava (neispravne izborne liste, neispravni strojevi za glasanje, osporavanje glasačkog prava itd.), Kerry i njegova stranka nisu uložili ni centa da pomognu rasvijetliti moguće pukotine u samim temeljima američke demokracije.

Stoga ni ne čudi da je za Bushovu administraciju i dalje business as usual. Jedan od prvih poteza bio je usvajanje novog zakona o obavještajnim službama za čije su lobiranje beskrupulozno korištene obitelji poginulih u napadu na New York 2001. godine. Tzv.  9/11 Inteligence Bill koji je u prosincu odobrio Kongres nadopunjava zloglasni Patriot Act jer proširuje ovlasti sigurnosnih službi i praktički spaja CIA-u i FBI. Ovim zakonom Ministarstvo pravosuđa moći će lakše i duže u pritvoru zadržavati osobe bez jamčevine, a FBI će moći tajno nadgledati i pretresati nedržavljane SAD-a čak i ako nisu u vezi sa stranom vladom ili poznatom terorističkom skupinom. Riječ je o apsolutnoj centralizaciji obavještajne djelatnosti budući da se ovim činom uvodi mjesto nacionalnog šefa svih 15 američkih tajnih službi, funkcije koja će izabranom pojedincu donijeti zastrašujuću političku moć. Glavni je sukob oko zakona bio s Pentagonom koji je želio zadržati nadzor nad svojim kontraobavještajnim operacijama među kojima je i NSA (Nacionalno-Sigurnosna Agencija), najveća američka obavještajna agencija. Koji su prioriteti aktualne administracije najbolje svjedoče brojke, pa je tako budžet za obavještajne službe prije 11. rujna 2001. iznosio 27 milijardi da bi u međuvremenu porastao na 40 milijardi koliko iznosi danas. Ovim zakonom postavljaju se temelji i za uvođenje osobnih iskaznica, prvih u povijesti SAD-a. Ta će se novost također odraziti na sustav izdavanja vozačkih dozvola. Do sada su ih izdavale pojedinačne države od kojih su ih neke davale čak i ilegalnim imigrantima, ali bi to u budućnosti trebala preuzeti federalna vlast. Među zagovornicima ljudskih prava postoji bojazan da bi takva vozačka dozvola sadržavala i čip preko kojeg bi se elektronski moglo pratiti kretanje osobe.

Bush je u posljednjih mjesec dana bio vrlo marljiv. Najprije je počistio CIA-u rješavajući se svih onih službenika koji su mu odbijali dati informacije kakve je želio. Zatim se pozdravio s Colinom Powellom, čovjekom kojeg je javnost smatrala najmekšim članom vlade i na njegovo mjesto unaprijedio nemilosrdnu Condoleezzu Rice. Ministar rata, Donald Rumsfeld trebao bi prema odluci Predsjednika odraditi još jedan mandat, međutim u posljednjih nekoliko tjedana washingtonski lobiji traže njegovu glavu. Među razlozima se navode loša opremljenost američke vojske u Iraku i Rumsfeldova direktna zapovjedna odgovornost za mučenja zarobljenika. Pritisku svakako potpomaže i to što su protiv njega njujorški Centar za Ustavna prava i berlinska Odvjetnička udruga u Muenchenu podnijeli prijavu za ratne zločine. Da prividno umiri borce za ljudska prava Bush je kući poslao tvrdolinijaškog državnog odvjetnika Johna Ashcrofta. Međutim na njegovo mjesto trebao bi doći još okorjeliji Alberto Gonzales, čovjek čije moguće imenovanje trenutno izaziva najveću političku pozornost u zemlji. Ovaj dosadašnji odvjetnik Bijele kuće i Bushov osobni suradnik još iz Texasa, poznat je po tome što je u siječnju 2002. dao preporuku da se Ženevska konvencija ne primjenjuje na zatočenike u Guantanamu, te da se američkim sudovima uskrati bilo kakva jurisdikcija nad onim što se tamo događa. Gonzalesa trenutno saslušava Senatski komitet zbog dva ključna memoranduma u čijem je donošenju sudjelovao i praktički ih isposlovao. Prvi memorandum, donesen dva tjedna nakon 11. rujna daje ovlasti američkom predsjedniku da stupi u rat protiv bilo koje terorističke gupe ili zemlje koja ju potpomaže bez da prije toga obavijesti Kongres. Drugi memorandum, iz kolovoza 2002. definira značenje mučenja kao čina kojem je namjera da izazove jaku bol jednaku zakazivanju organa ili smrti.

Iako bi ako bude izabran na mjesto državnog odvjetnika bio prvi Amerikanac Latinskog porijekla na tako visokoj funkciji, riječ je o čovjeku protiv kojega su se pobunili čak i visoki vojni dužnosnici. Početkom ove godine dvanaest umirovljenih admirala i generala potpisalo je peticiju kojom se protive Gonzalesovom imenovanju jer smatraju da su njegove pravne aktivnosti uzrokovale veliko neprijateljstvo prema SAD-u i pridodale riziku kojemu su izloženi američki vojnici diljem svijeta. To je čin bez presedana koji pokazuje ogorčenost vrha američke vojske politikom Bushove administracije.

S pravnom regulativom o legitimnosti mučenja u pozadini, ne čude informacije koje stižu s terena. Najmanje je 13 marinaca završilo pred vojnim sudom ili u zatvoru zbog uporabe elektrošokova, zadavanja opeklina i izvršavanja lažnih pogubljenja. Među njima su i trojica marinaca koji su iračkim maloljetnicima naredili da kleknu uz rov nakon čega su pucali pištoljem pokraj njih simulirajući pogubljenje. New England Journal of Medicine piše da su američki vojni liječnici prekršili Ženevsku konvenciju jer su pomagali američkim tajnim agentima pri nasilnom ispitivanju zatočenika. Osim što su istražiteljima davali uvid u medicinske kartone zatočenika, liječnici i psihijatri surađivali su s njima pri odabiru metoda ispitivanja koje su uključivale uskraćivanje sna, držanje na kruhu i vodi i izlaganje iznimno visokim i iznimno niskim temperaturama.

U Afganistanu je u američkom zarobljeništvu umrlo 8 zatočenika u posljednje 3 godine. Što se tiče mučenja u Abu Ghraibu ona su nastavljena najmanje tri mjeseca nakon što su slike zlostavljanih zatvorenika obišle svijet. Vijest o avionu kojeg je američka vlada tajno unajmila za prijevoz zarobljenika u zemlje poput Egipta, Sirije ili Uzbekistana gdje je mučenje redovna praksa i koji je korišten najmanje 300 puta dopunjena je informacijom da je CIA još od 1950. stvorila mrežu avio-kompanija s 200 aviona i preko 20.000 zaposlenih. U Guantanamu Amerikanci drže 550 zatvorenika od kojih je protiv samo 4 podignuta službena optužnica. No većina od njih neće tako brzo ugledati svjetlo dana jer Amerikanci tamo grade trajni zatvor vrijedan 25 milijuna dolara s psihijatrijskim odjelom i stalnim čuvarskim postrojbama. Slučaj narednika Franka Grega Forda također je znakovit. On je kao kontraobavještajni agent u Nacionalnoj gardi bio stacioniran u Iraku, u Samari. Kada je je svom nadređenom prijavio da je u pet navrata svjedočio mučenju iračkih zatočenika u toj bazi  zatraživši formalnu istragu, 36 sati kasnije transportiran je avionom u Njemačku u Landstuhl u psihijatrijsku bolnicu. Usprkos psihičkom zdravlju držali su ga 8 mjeseci na raznim psihijatrijskim odjelima po Njemačkoj i SAD-u.

Prema pisanju Washington Posta od 3. januara ove godine Bijela Kuća priprema dugoročne planove za doživotno držanje u zatvoru osumnjičenih za terorističku djelatnost. U tu svrhu namjeravaju izgraditi zatvore u Afganistanu, Saudijskoj Arabiji i Jemenu gdje bi zatvorenike držali bez suđenja.

I dok broj američkih vojnika poginulih u Iraku stalno raste, trenutno je 1354 poginulih i preko 10.000 ranjenih samo u borbama, šef iračke tajne službe, Mohammed Abdullah Shahwani procijenjuje je da je broj pobunjenika narastao na preko 200 000 ljudi što aktivnih boraca što pomagača čime su nadmašili broj američkih snaga u Iraku. Iako će Amerikance troškovi rata samo ove godine koštati preko 200 milijardi dolara, neke su kompanije shvatile da u Iraku nemaju više što tražiti. Los Angeles Times je 22. prosinca javio da je kompanija Contrack International prva velika američka firma koja se povlači iz Iraka zbog sigurnosnih problema. Tamo napušta ugovor o obnovi iračkog transportnog sistema vrijedan 325 milijuna dolara.

Najveći ratni profiteri, firme kao Halliburton (glavni vojni dobavljač hrane i higijenskih potrepština) i Blackwater (osiguranje) regrutiraju bivše komandose i oficire iz El Salvadora, Kolumbije i Čilea za svoju privatnu vojsku koja bi ih štitila u Iraku. Prema trenutnim procjenama, u Iraku je zaposleno oko 5000 stranih državljana, neamerikanaca. Između ostalih, u vojnim kuhinjama rade radnici iz siromašnih azijskih i afričkih zemalja kao što su Fiji, Nepal, Filipini.

Usprkos velikim ljudskim i financijskim gubicima, Bushova administracija ne samo da ne posustaje u ratnim igrama, nego se zabavlja planiranjem novih. Prema časopisu Atlantic Monthly, planeri Pentagona nedavno su isprobali nekoliko simuliranih napada na Iran ne bi li ustanovili učinkovitost vojnog udara na iranske baze i nuklearna postrojenja. U tim simuliranim akcijama navodno je bila predviđena i kopnena invazija.  U Afganistanu su, prema pisanju pakistanskog lista The Daily Times, američke snage počele graditi novu vojnu bazu na granici s Iranom, a Jerusalem Post je objavio 27. prosinca da Bushova administracija razmatra slanje trupa u Siriju ne bi li ubila ili zatočila članove iračke Baath stranke. Neimenovani viši dužnosnik američke administracije izjavio je: «Da sam na mjestu Sirije, ja bih se zabrinuo.»

Kako sami građani Amerike reagiraju na poteze vlastite vlade? Prema posljednjem istraživanju sveučilišta Cornell skoro polovica Amerikanaca vjeruje da bi vlast trebala Amerikancima muslimanske vjeroispovijesti uskratiti neke od građanskih sloboda, a četvrtina Amerike slaže se s tim da bi Muslimani redovno trebali prijavljivati svoje mjesto boravka vlastima te da bi se FBI i policija trebali infiltrirati u islamske grupe i džamije. Prema anketi, najskloniji ograničavanju prava Muslimana bili su ispitanici koji sebe smatraju izrazito religioznima, redovno prate televizijske vijesti te su simpatizeri Republikanske stranke.

No, ono što baca potpuno drugo svjetlo na imperijalističke apetite SAD-a i što bi direktno moglo utjecati na ratna zbivanja jest ekonomska situcija. Američka vlada posuđuje dnevno milijardu dolara iz raznih svjetskih izvora kako bi funkcionirala, a cijeli SAD milijardu i pol dnevno kako bi platio za svu robu koja se uvozi. Paul Krugman, kolumnist New York Timesa i profesor ekonomije na sveučilištu Princeton kaže: «Da je SAD zemlja trećeg svijeta s ovakvim brojkama kakve mi sad imamo rekli biste, o Bože, počnimo puniti smočnicu konzervama, jer prema mnogim pokazateljima stojimo lošije od npr. Argentine ili Indonezije. Ali ovo je SAD. Jako nam se gleda kroz prste. Svi dugovi su u dolarima što je na neki način zaštita...» Krugman pojašnjava da «jednu četvrtinu deficita predstavlja povećano izdvajanje za vojsku (80 milijardi dolara) dok su tri četvrtine rezultat Bushovih poreznih olakšica za bogate (270 milijardi dolara).»

Uz borbu protiv terorizma, drugo važno obećanje koje George Bush namjerava ispuniti u svom mandatu jest privatiziranje socijalnog/mirovinskog osiguranja. Bush želi potpunu liberalizaciju programa pri čemu bi najviše profitirale privatne investicijske firme, što bi u praksi značilo da bi mnogi ljudi mogli ostati bez mirovina ukoliko te firme propadnu tj. ulože povjereni im novac u nesigurne projekte. U tom fondu leže milijarde dolara koje su do sada bila vezane uz manje rizična ulaganja i čija je distribucija bila kontrolirana. Predlagač reformi tvrdi da kada generacija babyboomera stupi u mirovinu, fond socijalnog osiguranja više neće imati dovoljno novaca jer će ukupni troškovi do 2042. iznositi 12 bilijuna dolara. Da bi se to izbjeglo, Bush predlaže da radnici dio svog novca odmah ulažu u dionice čime bi se na vrijeme mogli osigurati, no ono o čemu ne govori je da takva ulaganja neće biti osigurana te da će najviše profitirati investicijske tvrtke zbog čijih će provizija cijeli sustav postati još samo skuplji.

Istina je ustvari da je problem baybyboomera uočen prije više od dvadeset godina nakon čega je socijalni fond počeo akumulirati dodatna sredstva kako bi se izbjegao mirovinski kolaps tako da prema službenim procjenama novaca ima sasvim dovoljno do 2042. a po nekim tvrdnjama čak i puno duže.

Slika je sumorna: svjetski policajac je bankrotirao, i moralno, ali i materijalno. Dnevno se na rat u Iraku troši 228 milijuna dolara u nadi da će se time osigurati prirodni resursi koji bi zagarantirali američku dominaciju u decenijama koje dolaze. No vremena je sve manje, čak i kada se uzme u obzir novi mandat koji je agresivna imprerijalistička politika dobila od američkog naroda na posljednjim izborima. Sjedinjene Američke Države danas su krvožedan pas kojeg na uzici drže ljudi za koje je ugledni nezavisni povjesničar Howard Zinn izjavio da su «ovisni o ratu». Radi se o ljudima koji zaista ne prezaju ni od čega, o ljudima koji se ne libe podvrgnuti drugo ljudsko biće mukama da bi ostvarili svoje ciljeve. Potvrđivanjem Georga W. Busha i politike koju on predstavlja na mjestu predsjednika najbolje naoružane nacije na svijetu, potvrđuje se i uloga SAD-a kao najveće prijetnje svjetskom miru. Dvadeseti siječnja označit će ponoć demokracije kao sistema vlasti. Kada će ponovno svanuti, ostaje da se vidi.