Je l' netko možda za demokraciju?

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen

studeni 2004.

LOS ANGELES - U možda najvažnijim predsjedničkim izborima suvremene američke i svjetske povijesti, prema prvim neslužbenim podacima pobjedu je odnio dosadašnji predsjednik George W. Bush. Do ponoći je za njega izbrojano 54 140 800 glasova, gotovo 4 milijuna glasova više nego je dobio Kerry. S osiguranim glasovima Novog Meksika Bushu za službenu pobjedu treba još samo Ohio u kojem on ima preko stotinu tisuća glasova prednosti. Njegova pobjeda ujedno znači i potpuni, posvemašnji poraz zdravog razuma, demokracije, mira i svjetske sigurnosti. Tamna sjena koja se iz Bijele kuće proširila nad planetom da obuhvati Afganistan i Irak, time se polako, ali sigurno transformirala u najcrnju noć. Ako je do sada itko mogao sumnjati u program američkog imperijalizma, sljedeće četiri godine donijet će dovoljno dokaza i za najtvrdokornije skeptike. Potvrdivši Busha na vlasti, Amerika je odabrala zaštititi prosperitet nekolicine nauštrb stotina milijuna izrabljivanih, potlačenih i obespravljenih. Umjesto suradnje, Amerikanci su pristali promatrati svijet preko nišana svog oružja. Umjesto pružanja pomoći i oslonca manje sretnim nacijama Amerikanci su odlučili nastaviti tretirati slobodu, pravdu i jednakost kao svoj izvozni proizvod, proizvod na koji oni zadržavaju ekskluzivno pravo i patent. Umjesto slobodnog izbora Amerikanci su ove odluke donijeli vođeni logikom straha, konformizma i ksenofobije. Jalova nam utjeha može biti što će zajedno s nama i oni snositi posljedice svog izbora.

Najbolji pokazatelj kakvog smo «globalnog policajca» ovaj put dobili je stanje demokracije u Americi. Više nego bilo koji izbori do sada ovi su izbori bili poprište prljavih igara čije će se posljedice proučavati u tjednima koji slijede. Samo dan prije savezna Komisija za pomoć pri izborima objavila je da u cijeloj zemlji još uvijek nedostaje pola milijuna dobrovoljaca na biralištima. Telefoni za pritužbe građana registrirali su više od 120.000 slučajeva kršenja glasačkih prava prije sudbonosnog utorka. Neregularnosti su se mogle vidjeti tjednima prije.

U Oregonu i Nevadi, državama u kojima ni Demokrati ni Republikanci nemaju apsolutnu premoć, registraciju birača provodila je između ostalih i organizacija financirana od Republikanskog nacionalnog odbora. Samo po sebi to je savršeno legalno, ali je otkriveno da su zaposlenici te organizacije planski uništavali registracijske formulare birača koji su se izjasnili kao Demokrati. Slučaj još uvijek istražuje FBI, ali se pretpostavlja da je tisućama ljudi time uskraćeno pravo da glasuju.

U prve četiri godine Bushova mandata izgubljeno je milijun radnih mjesta, no glavna stvar koja je Bushu išla u prilog je činjenica da rat u Iraku nije završio, a Amerikanci do sada nikad nisu skidali s vlasti predsjednika u ratu. Natjeravši Kerryja da u svojim proratnim istupima «glumi» većeg Busha od Busha, Republikanci su utržili svoju izbornu pobjedu na mrtvim tijelima desetina tisuća Iračana i stotina vlastitih vojnika.

Upravo glasovima vojnog osoblja u prekomorskim zemljama, od kojih je samo u Iraku njih 142.000, unaprijed su se očekivale manipulacije jer je mnogo njih glasalo ili preko emaila ili preko faxa čime se dokida bilo kakva tajnost. Tim više što te glasove dijelom prikuplja privatna firma unajmljena od Pentagona pod nazivom Omega Technologies, a glavna menađerica te korporacije financijski je podržala reizbor republikanskih kongresmena.  Studente koji studiraju izvan svoje države pokušavalo se obeshrabriti i spriječiti da se registriraju za glasanje netočnim objašnjenima kako ne mogu glasati izvan matične države. 

Na Floridi je tisuće studenata namamljeno da potpišu  peticiju za legalizaciju marihuane da bi kasnije shvatili da je peticija bila lažna. Ne samo to, time su zapravo potpisali lažne prijave za glasanje u kojima su iznenada postali Republikanci, osim toga i adresa boravišta promijenjena im je bez njihovog znanja. Time su automatski diskvalificirani iz glasanja jer je poduplavanje podataka o biračima nezakonito. Bilo je i pokušaja koji graniče s crnim humorom.

U Pittsburghu su tako distribuirane obavijesti s naizgled službenim zaglavljem u kojima se tvrdi da su izbori produženi za dodatni dan, a po kojima bi Republikanci trebali glasati u utorak, a Demokrati u srijedu. U Wisconsinu su se pojavila upozorenja tzv. Lige Crnih Glasača iz Milwaukee-ja u kojima se tvrdi da birači «koji su ove godine sudjelovali u bilo kojim izborima ne mogu glasati na predsjedničkim izborima», a ako prekrše ovu odredbu mogu biti kažnjeni «s deset godina u zatvoru i oduzimanjem djece». U Južnoj Karolini pismo koje je navodno upućeno od NAACP (National Association for the Advancement of Colored People), nautjecajnije crnačke udruge opominje birače da ne mogu glasati ako imaju neplaćene kazne za parkiranje ili zaostatke u alimentaciji. Ako se uzme u obzir da svaka američka država ima svoja pravila u izbornom procesu te da izlazak na birališta nije omiljeni sport Amerikanaca, lako je shvatiti kakve razorne posljedice razne prijevare mogu proizvesti.

Po predviđanjima rekordnih 121-125 milijun glasača biralo je predsjednika. Prema Associated Pressu, za jednog od deset glasača ovo su bili prvi izbori u životu, a manje od 20% bili su mladi glasači što je daleko ispod očekivanja. Bush je premoćno odnio glasove bijelih muškaraca, glasača iz obitelji čiji prihodi prelaze 100 000 dolara i onih koji su redovni pohoditelji nedjeljnih misa. Tri četvrtine tzv. ponovorođenih Kršćana podržalo je Busha. Kerry je zadržao Goreov postotak među manjinskim biračima i članovima sindikata.

No čini se da je najveći problem ove godine bilo organizirano osporavanje glasačkih prava na samim biralištima. Naime, po američkom zakonu svatko može nekoj osobi osporiti pravo na glasanje ukoliko ima spoznaje da je ta osoba prekršila zakon. Ovu taktiku odlučili su primijenjivati naročito Republikanci i to uglavnom u područjima s većinskom crnom ili hispano-američkom populacijom. Neka osporavanja glasačkih prava uspješno su blokirana na sudu kao npr. u Georgiji gdje su Republikanci namjeravali dovesti u pitanje glasačka prava sedamdeset i osam posto Hispano-Amerikanaca u okrugu Atkinson. Okružni pravobranitelj uspio je osujetiti Republikance ocijenivši da je njihova inicijativa «pravno nedovoljna jer je zasnovana isključivo na rasi».

U Ohiou, koji bi lako mogao postati nova «Florida», Republikanci su imali namjeru osporiti pravo na glasanje više od 35 000 birača. U žalbenom procesu pred federalnim sudom oni su dan prije izbora dobili dopuštenje da na birališta postave 3.500 svojih aktivista. Pod izgovorom da sprječavaju izbornu prijevaru Republikanci su se usmjerili na gotovo isključivo crnačke okruge koji tradicionalno glasaju za Demokrate. Po zakonu ove države glasaču može biti uskraćeno glasačko pravo po pitanju državljanstva, dobi ili mjesta prebivališta. Djelatnici na biralištu mogu spriječiti da glasa onoga čiji potpis ne odgovara potpisu u popisu birača ili onoga za koga znaju da ne pripada tom okrugu. U slučaju da mu je pravo na glasanje osporeno, građanin se mora zadovoljiti s tzv. «privremenim» glasačkim listićem (provisional ballot), koji će se uvažiti nakon što se naknadno provjere podaci. No prema učestalim komentarima stručnjaka, takvi se glasovi nerijetko gube u birokratskoj mašineriji, a njihovo brojanje započinje tek 11 dana nakon izbora.

U Južnoj Dakoti federalni sudac spriječio je istu vrst pritiska na tamošnje Indijance koji također tradicionalno glasaju za Demokrate. Tamo je Republikancima bilo zabranjeno slijediti indijanske glasače nakon što napuste glasačko mjesto ili zapisivati registarske oznake njihovih vozila. Samo u toj državi Republikanska stranka navodno ima 150 odvjetnika na svom platnom spisku čija je isključiva zadaća bila sprječavanje eventualnih «prijevara». U cijeloj državi obje su stranke u istu svrhu unajmile desetine tisuća odvjetnika.

Glavno žarište prljave igre već je i prije samih izbora bila Florida. U zloglasnom okrugu Palm Beach gdje je na izborima 2000. došlo do najvećih nepravilnosti pri brojanju glasova policajci su u nedjelju uhitili 54-godišnjeg novinara Jamesa Henryja koji se tu našao kako bi pratio nedjeljne rane izbore. Ovaj harvardski odvjetnik i dopisnik New York Timesa i Washington Posta uhićen je zbog kršenja nove uredbe na Floridi kojom se reporterima zabranjuje intervjuiranje i fotografiranje glasača ispred birališta.

Najveća manipulacija očekuje se s glasovima upućenim poštom i s glasovima birača koji su koristili tzv. privremene listiće, u slučaju da u trenutku glasovanja nisu bili u svom okrugu. Još 27. listopada zamjenica nadzornika izbora u okrugu Broward na Floridi objavila je da je nestalo preko 60 000 glasačkih listića za odsutne glasače. 2000. godine upravo je taj okrug Alu Goreu dao najjaču potporu.

Novinar BBC-a Greg Palast (www.gregpalast.com) došao je u posjed popisa od preko 1800 imena i adresa crnih Demokratskih glasača iz Jacksonvillea, također na Floridi koji su sastavili tamošnji Republikanci s namjerom da ih skinu s biračkih popisa zbog grešaka u njihovim adresama. Budući da je riječ o rasističkom kriteriju za sastavljanje popisa, time se direktno krši Ustav.

Problem je u tome što mnoge greške s prošlih izbora na Floridi do dana današnjeg nisu ispravljene. Riječ je mahom o glasovima crnih birača kojima je bilo osporeno glasanje zato što su imali isto prezime sa zatvorenicima kojima nije dozvoljeno glasati. Nema garancije da se stvar opet neće ponoviti, štoviše, prema prvim podacima na Floridi je ponovno preko «nabildanih» lista bivših kažnjenika velikom postotku crnih Amerikanaca ukradeno pravo glasa. Već se sada barata brojkama po kojima je slično kao 2000. od 93.000 tobožnjih bivših kažnjenika 97% protuzakonito spriječeno da glasaju. Kako bi se dodatno umanjio broj njihovih glasova u crnim su okruzima postavljeni vrlo nesigurni strojevi za elektronsko glasovanje, dok su bogati, bijeli okruzi zadržali skoro 10 puta pouzdanije glasačke listiće.

Na ovakvim izborima s Georgom W. Bushom kao šampionom pobijedila je opcija koja znači daljnji pritisak u Iraku s uvijek otvorenom mogućnošću širenja rata na Iran i druge zemlje koje se nisu, poput Sjeverne Koreje, zaštitile nukleranim oružjem. Nastavit će se i s daljnjim ponižavanjem UN-a, ignoriranjem međunarodnih sporazuma i zakona te daljnjem zahlađivanjem odnosa s EU. Očekuje se jačanje policijske represije i  razvoj vojne industrije s tendencijom uvođenja nuklearnog naoružanja u svemir, daljnje ukidanje prava na abortus i pritisak na razne civilne grupe i udruženja, kršenje ljudskih prava i prava manjina, daljnji pritisak na medijske slobode, jačanje korporacijske moći, snažan utjecaj kršćanskog fundamentalizma na sekulariziranu državu. Bush također najavljuje dodatno snižavanje poreza za najbogatije.

U sjeni predsjedničkih izbora vodila se i ogorčena bitka za američki Senat, točnije 34 mjesta. Ni tu Demokratima nisu cvale ruže, mahom su izgubili senatore na Jugu, čime su Republikanci dobili potpunu kontrolu nad državnim aparatom. I prije izbora Republikanci su tamo imali 51 od 100 mjesta, no tek u novom sazivu njihova će vlast, čini se, biti neprikosnovena.  Uz Senat Republikanci su potvrdili svoju premoć i u Zastupničkom domu.

Koliko je vjera Amerikanca u demokratičnost izbora poljuljana svjedoči kampanja pod nazivom «Dosta nam je krađe izbora» kojom su nevladine udruge i nezavisni intelektualci pozvali ljude da u slučaju dokaza o izbornim nepravilnostima izađu na ulice i izraze svoj građanski neposluh.

Londonski «The Guradian» javio je da je Michael Moore mobilizirao vojsku od 1200 snimatelja koji su trebali nadzirati birališta na Floridi i u Ohiu, dvije najproblematičnije države. Na web stranicu Michaela Moora u utorak su stizale desetine poruka s opisima izbornih nepravilnosti. Uz «uobičajene» dojave o tome kako ljudi uopće nisu primili unaprijed zatražene listiće za odsutne glasače, veliki broj glasača jednostavno je zbrisan s popisa. Mnogima je bez njihovog znanja promijenjena adresa prebivališta ili čak stranačka orjentacija. Omiljeni trik vlasti bio je smjestiti glasačko mjesto u crkve u pretežito republikanskom okruzima u kojima nitko tko tamo redovno ne zalazi nije imao šanse pronaći glasačko mjesto.  Na mnogim biralištima odbijani su naročito manjinski ili mlađi birači pod izgovorom da se ne nalaze na popisu birača, a nitko tko je glasao na bilo kojem od nekoliko desetaka vrsta strojeva, mehaničkih ili elektroničkih, nije mogao biti siguran da je njihov glas uopće registriran. Od svih država  koje su koristile strojeve, samo je Nevada imala strojeve koji su ispisivali i «papirnati» dokaz o glasanju.

Prema priznanju Konrada Olszewskog, OSCE-vog promatrača u Miamiu «izbori u Srbiji prije par mjeseci bili su mnogo jednostavniji». Kako objavljuje International Herald Tribune međunarodni promatrači komentirali su da su imali slabiji pristup biralištima nego u Kazahstanu, da je elektronsko glasanje imalo manju zaštitu nego u Venezueli, da su listići bili kompliciraniji nego u Gruziji i da nijedna druga zemlja nema tako složen nacionalni izborni sustav.

Kao jedna od zanimljivosti u političkoj pomutnji koja je zavladala Amerikom izdvaja se i podrška koju je Kerry dobio od časopisa «The American Conservative». Urednici tog časopisa za najveću Bushevu grešku ističu rat u Iraku. No ono što američke konzervativce najviše plaši je Busheva najava da će podijeliti vize svakom imigrantu koji želi raditi u SAD-u na poslovima za koji Amerikanci nisu zainteresirani, čime bi cijena rada strmoglavo pala. Uz takve desničare, Kerryju su punu podršku dali i «okorjeli» ljevičari poput Noama Chomskog i Howarda Zinna koji su se sa grupom lijevih intelektualaca javno odrekli nezavisnog kandidata Ralpha Nadera. «Neizmjerno cijenim Nadera, on je miljama iznad ostalih kandidata po pitanju morala i po pitanju svog doprinosa državi, ali su ovi izbori pogrešno mjesto za njegovu veliku energiju i talent», rekao je povjesničar Zinn objašnjavajući kako će Kerryja podržati jednu minutu u glasačkoj kabini, a zatim «zatražiti da Amerika izađe iz Iraka i da se neizmjerni izvori iskoriste za pomoć ljudima diljem svijeta». Naderov odgovor bio je:

«Koliko puta moraju biti izdani? Može im se oprostiti ako su mlađi od trideset, to znači da nisu bili dovoljno puta izdani, ali moji vršnjaci da se ponašaju tako? Nema kraja snižavanju kriterija. Biranje najmanje lošeg kandidata nema logike. Svake četiri godine pa do kraja svijeta naći će se neka najmanja loša stranka u Americi... Ovo je tragedija jer su to pametni ljudi koji su se borili u mnogo dobrih bitaka u starim danima, ali su izgleda ostali bez daha ili su izgubili svoje samopoštovanje.»

Upravo je primjer Ralpha Nadera, dokaz na kojem je nivou američka demokracija. Jedini kandidat koji se otvoreno usprotivio ratu, nije se čak ni približio svom «uspjehu» koji je imao na izborima 2000. osvojivši ove godine, kako se čini, manje od 1% glasova. Protiv Nadera Demokrati su pokrenuli desetine lažnih sudskih tužbi u kojima se zahtijeva da se Naderovi pristaše koji su radili na sakupljanju potpisa pojave na sudu. Od posljednjih 11 slučajeva pred Vrhovnim Sudom Nader je pobjedio u devet, ali je time izgubio previše vremena i sredstava. Kao primjer zastrašivanja i pritiska Nader je u nedavnom razgovoru za Democracy Now naveo slučaj 58-godišnjakinje iz Portlanda koju je nakon što je sakupljala potpise posjetio par dobro odjevenih ljudi obavijestivši je kako bi u slučaju da su joj se potkrali lažni potpisi mogla završiti u zatvoru i do tri godine. U Arizoni Nader je izgubio mjesto na glasačkim listićima jer su neki od ljudi koji su za njega prikupljali potpise imali dug prema državi od npr. 400 dolara ili bili bivši kažnjenici. Pri ovim napadima Demokrati su se koristili uslugama skupih odvjetničkih firmi istovremeno tvrdeći da Republikanci otvoreno potpomažu Nadera ne bi li oduzeli glasove Kerryju. Istina je da su u nekoliko država Republikanski aktivisti organizirano skupili tisuće potpisa ne bi li se Nader službeno kandidirao, ali je svuda Nader po vlastitom priznanju odbio koristiti njihove potpise.

Ukupna cijena ovih izbora mogla bi doseći pet milijardi dolara od čega je najmanje 1.8 milijardi utrošeno na kampanju. Samo Bush i Kerry potrošili su najmanje 957 milijuna dolara od čega su najviše profitirale marketinške i medijske kuće te raznorazni savjetnici i posrednici.

Kako se pokazalo, nije uspjela Kerryjeva taktika da pridobije konzervativnije glasače. Ali je pokazala nešto vrlo važno, kako kaže Ralph Nader koji govori o «kraju demokracije» u SAD-u:  

 «Živjeli smo u iluziji dvostranačkog sustava... A onda su se stranke počele približavati sve više, Republikanci i Demokrati, jer ih financiraju iste interesne grupe, u tome su zagovornici korporativne dominacije napravili sjajan posao preuzevši Washington... Nema dvostranačkog sistema. Lako za sistem od tri ili četiri stranke.Gotovo je. A ljudi jednostavno ne mogu shvatiti težinu ovoga, jer ne vide vezu između propadanja dvostranačkog sustava i povećanja siromaštva. Desetine tisuća ljudi umire jer si ne mogu priuštiti zdravstveno osiguranje, industrija se iseljava u Kinu, javne službe propadaju...pogledajmo samo javne knjižnice, škole, klinike. Istovremeno koncentracija bogatstva i moći nikada nije bila veća.. Usporedimo li onih jedan posto na vrhu s ostalima čini nam se da smo u nekoj srednjeameričkoj državici...»

Ovo su ujedno bili izbori u kojima se glasalo za mnoštvo zakona od kojih neki jasno govore o rascijepu u američkoj kolektivnoj svijesti i ideologiji. Tako je 11 država zabranilo sklapanje istospolnih brakova, ali je međutim Kalifornija dozvolila nastavak istraživanja na matičnim stanicama.

Što nosi sljedećih nekoliko dana, tjedana, mjeseci? John Edwards u večeri izbora obećava glasačima da su se on i Kerry zakleli kako će se brojati svaki glas. Očekuje li nas trakavica i navlačenje oko izbornih rezultata? Ako se, međutim, pokaže da su izborne manipulacije nedovoljne da pobude veće reakcije javnosti, stvar je prilično očita: bušizam vlada još najmanje četiri godine. Jer, ukoliko uopće ostane nešto nad čime bi se vladalo, neće li nakon toga doći red na Jeba Busha, samozatajnog guvernera Floride?